U Argentini se živi hrvatski

Federico Baño Albani u
argentinskoj tradicijskoj nošnji

Federico Baño Albani u hrvatskoj tradicijskoj nošnji

Gotovo 12 tisuća kilometara od Hrvatske neke nove generacije iseljeništva rade na očuvanju hrvatske kulture i folklornih plesova, ali i učenju jezika. Dok govore o Zadru, Zagrebu ili Podravini, čine to s dječjim osmijehom i podjednako zaraznom iskrom u očima. Mateo Pulfer, Federico Baño Albani i Marko Frković visokoobrazovani su i ostvareni mladi ljudi, koji žive svakodnevicu jednog od najljepših južnoameričkih gradova, ali barem jednom tjedno začine je probama tamburaškog orkestra, folklornog ansambla ili klape. I oni, kao i većina mlađeg naraštaja u hrvatskoj zajednici u Buenos Airesu čine se poput nadarenih renesansnih individualaca. Gotovo svi plešu, pjevaju, sviraju… Mateo Pulfer već šestu godinu zaredom voditelj je tamburaškog orkestra za mlade.

Mateo Pulfer na festivalu Buenos Aires slavi Hrvatsku 2023.

„Dio smo Društva hrvatskih katoličkih sveučilištaraca i srednjoškolaca, koje postoji 70-ak godina. Vodeći smo folklorni ansambl u Argentini kada je riječ o mladima hrvatskog porijekla. Vježbamo jednom tjedno, vikendom. Odradimo dva sata s tamburicom, a potom i dva sata plesa. U tamburaškom ansamblu nas je 13. U hrvatskoj zajednici u sjevernom dijelu Buenos Airesa, gdje su naše prostorije, ukupno je 30-ak mladih“, pojašnjava Pulfer, koji je na Glazbenoj akademiji studij klavira zamijenio onim trube.

Vikendom se živi za hrvatski folklor

Mateo Pulfer četvrta je generacija argentinskih Hrvata. Majčini roditelji su iz Gospića i BiH, a očevi iz Vinkovaca i Zagreba. Došli su u Argentinu nakon Drugog svjetskog rata, kao politička emigracija. Njegova generacija, kaže, posvećena je isključivo prenošenju hrvatske kulture i običaja, ne samo argentinskim Hrvatima, nego i samim Argentincima. „Ja plešem, pjevam, sviram tamburicu, igram nogomet… Mi smo generacija koja je pohađala Malu školu, koja je unutar zajednice organizirana za djecu. Održava se jednom tjedno, subotom. U njoj najmlađi uče hrvatski jezik, kao i tradicionalne hrvatske plesove. U našem društvu trenutačno je 90 posto članova koji su pohađali tu školu. Plan je da se u njezin program čim prije uključi i učenje instrumenata. Djeci, naime, treba pružiti čim veći izbor aktivnosti, kako biste ih u doba interneta zainteresirali za ovakve stvari. Kada sam bio mali, nije mi se svidio ples. Ali to je tada bila jedina aktivnost koja se nudila u Maloj školi“, dodaje Pulfer.

Plesom je, pak, od malih nogu opčinjen 21-godišnji Federico Baño Albani. Hrvat je po majčinoj strani. Baka je iz Varaždina, djed iz Zagreba. U očevoj su obitelji pomiješane španjolska, talijanska i francuska krv. „Proveo sam u Zagrebu godinu dana, kao stipendist programa Croaticum na Filozofskom fakultetu. Tijekom cijele te godine bio sam dio i Folklornog ansambla Zagreb-Markovac. To je bio nastavak moga bavljenja tradicijskim plesom ovdje u Argentini. Prije odlaska u Hrvatsku imao sam ideju o tome što je hrvatski folklorni ples. Ali plešući u ansamblu Zagreb-Markovac dobio sam širu sliku o hrvatskoj kulturi i tradiciji. Saznao sam otkud potječu pojedini plesovi i zašto se plešu na određeni način, zašto se pjeva na određeni način… Sudjelovao sam i u Ljetnoj školi folklora u Zadru 2022, u tome mi je jako puno pomogla Hrvatska matica iseljenika. Znanje o folklornim plesovima koje sam stekao u Hrvatskoj prenosim sada u našoj zajednici. Možda najveći izazov jest poučavati djecu staru između 8 i 10 godina. Naša plesna skupina u Buenos Airesu zove se Proljeće. Okupljamo se jednom tjedno. Lani nas je posjetio koreograf i umjetnički voditelj Folklornog ansambla Zagreb-Markovac Gordan Vrankovečki. Bio je ugodno iznenađen time kako smo brzo pohvatali korake plesova koje nas je učio. On je sada moj mentor u poučavanju skupine tinejdžera ovdje u Buenos Airesu. Imamo definiran popis koreografija u kojima istovremeno možemo plesati i svirati. Jako je bitno da taj pomladak posjećuje Hrvatsku i tamošnje festivale folklora. Povrh svega, na taj način svi se međusobno upoznajemo“, ističe Baño Albani, student industrijskog inženjerstva koji u slobodno vrijeme pohađa i satove pjevanja.

Argentinsko-lički klapski pjevač

Samo za pjevanje, i to klapsko, odlučio se 28-godišnji Marko Frković. Istina, prije toga bavio se plesom. Godinu i pol voditelj je klape BA, ali i njezin prvi tenor. Jedna je to od najstarijih klapa izvan Hrvatske, lani je obilježila 25 godina rada, osnovao ju je njegov otac. Od malih nogu bio je uz njega i ono što je slušao uvijek je plijenilo ljepotom, kaže. On sam pjevati je počeo prije devet godina. „U klapi smo trenutačno sedmorica. Nalazimo se svakog ponedjeljka, a kada se bliže bitni nastupi, malo pojačamo broj proba. Uglavnom nastupamo na manjim amaterskim susretima u Buenos Airesu, budući da je takvih zborova u gradu jako puno. Nekad odemo i na veće smotre na nacionalnoj razini. Klapsko je pjevanje zbog svoje specifičnosti jako privlačno Argentincima. Već 5-6 godina odlazimo u Čile i nastupamo i u tamošnjoj hrvatskoj zajednici. Svojevrsni smo kumovi jednoj manjoj ženskoj klapi ondje, koja je osnovana prije nekoliko godina. U Hrvatskoj je naša klapa prvi put nastupila 2006. na Omiškom festivalu, izvan konkurencije. Drugi put je to bilo 2019. u Novom Vinodolskom, gdje smo pozvani kao gosti na obljetnički koncert prijateljske klape Vinčace, a kada sam i ja nastupao kao prvi tenor. Tom prilikom posjetili smo i otoke Pašman i Rab, gdje nam je prijatelj i bivši član klape Nino Kordić priredio poseban koncert. Na kraju tog puta nastupili smo i u Münchenu, kod tamošnje prijateljske klape Croatia“, naglašava svoje posjete Hrvatskoj Frković, inače student Glazbene akademije koji se školuje za zborovođu i lirsko pjevanje.  

Marko Frković (lijevo)

Frković se ponosi svojom ličkom lozom. Njegova baka s majčine strane, porijeklom iz Devčić Drage u okolici Karlobaga, još je živa. Ima 95 godina. Djed, koji je također pjevao, ali ne u klapi, potječe iz Otočca. Baka s očeve strane, koja je također još živa, slučajno je rođena u Ogulinu, ali ima dubrovačke korijene. Očev otac je iz okolice Gospića. O obiteljskom stablu Frković pripovijeda na tečnom hrvatskom, budući da se u njegovoj obitelji jako pazilo na to da od malih nogu djeca pričaju hrvatskim jezikom. „Moja majka uvijek napominje kako nisam znao govoriti španjolski kada sam krenuo u vrtić. Moj je cilj bio čim bolje naučiti hrvatski, zato sam i odlazio u Hrvatsku. Uspio sam u tome dosta, i uz puno čitanja. Između ostaloga, s jednim od najboljih prijatelja u Hrvatskoj pričam na telefon podjednako hrvatski i španjolski“, objašnjava Frković.  

Nastup folklornog ansambla Proljeće

Mateo Pulfer (desno) i Federico Baño Albani (lijevo)
u društvu koreografa Gordana Vrankovečkog u Buenos Airesu 2023.

Buenos Aires slavi Hrvatsku

„Smatram da bi za hrvatsku državu bilo dobro da se svima koji su treća ili četvrta generacija iseljenika pruži šansa za sudjelovanje na Croaticumu jer to je za njih jedan od najboljih načina da pronađu svoje korijene. Ja sam htio produbiti znanje hrvatskog jezika, koji sam počeo učiti u Argentini. Cilj mi je bio svladati jezik dovoljno da mogu tečno govoriti s mojom bakom ovdje u Argentini. To se i ostvarilo, bio sam jako sretan“, ushićeno kazuje Federico Baño Albani. Emigracija u Argentinu zbog političkih razloga dio je generacijskog koda roditelja sve trojice mladića, a pamtit će to i oni sami. Ali kod nijednog od njih nema političke ostrašćenosti, koja se često u Hrvatskoj stereotipno povezuje s argentinskim Hrvatima. Prisutna je tek želja da sve što ih veže s domovinom njihovih predaka podijele s čim većim brojem Argentinaca. A to podrazumijeva i izlazak iz etničke zone komfora.

Marko Frković (prvi slijeva) i članovi klape BA

„Više od desetljeća okupljamo se na istom mjestu i izvodimo naš repertoar istim ljudima. Svjesni smo da se moramo više predstaviti Argentincima. Nismo zatvorena zajednica koja se ne druži s drugima, ali svi znaju da smo Hrvati. Jednom godišnje u glavnom gradu Argentine održava se svojevrsni festival Buenos Aires slavi Hrvatsku, koji za nas, kao jednu od imigrantskih zajednica ovdje, organiziraju gradske vlasti. Krajem godine mi sami organiziramo tradicionalnu Kulturnu večer, na kojoj prikazujemo sve što smo naučili tijekom te godine. Dođe tada puno Argentinaca, koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom“, kaže Mateo Pulfer, uz napomenu da su trenutačno članovi Društva i trojica Argentinaca, koji nemaju hrvatske korijene, ali imaju prijatelje Hrvate. „Jedna od svrha postojanja kulturnih skupina argentinskih Hrvata jest pokazati izvan Buenos Airesa i Argentine kako njegujemo hrvatsku kulturu. Bili smo dosad u Urugvaju i Čileu, na vikendima hrvatske kulture. Ondje smo se susretali s tamburašima ili plesačima folklora iz tih dviju zemalja. Onda je to preraslo uglavnom u okupljanja kojima je u fokusu ekonomija“, sliježe ramenima Baño Albani.

„Bio sam u Hrvatskoj 2020, na Zimskoj školi folklora u Koprivnici. Dobro je da odlazimo na takve vrste susreta, kako bismo pokazali ono što smo ovdje naučili. I bitno je da to sjeme koje zasadite tako daleko od domovine izraste u nešto lijepo. Gladni smo znanja i daljnjeg učenja svega što je vezano za hrvatski folklor i kulturu, mene je to potpuno osvojilo prilikom boravka u Hrvatskoj. Deset dana proveo sam u Ivanić-Gradu. Zatim sam bio u Zagrebu, gdje me oduševio Advent. Pa onda u Koprivnici, gdje sam toliko puno naučio. Bio sam poput spužve, upijao sve vezano za tamburicu. U preostale dane posjetio sam Rab i Zadar. Tih mjesec dana bilo je prekratko da bih posjetio sve dijelove Hrvatske koje sam htio vidjeti. Prioritet je bio obići ljude koje već znam. Nažalost, nisam stigao ondje otkud moja obitelj vuče korijene, ali to je nešto što namjeravam učiniti sljedeći put. Tim više jer sada razumijem i pričam jezik bolje nego tada“, govori Pulfer.

Federico Baño Albani (u sredini)

Panorama Buenos Airesa / Izvor Wikipedija

Putovanja u Hrvatsku

„Proputovao sam Hrvatsku od Slavonije do Dalmacije, uglavnom s folklornom skupinom. Bio je užitak upoznati gastronomske specijalitete svih tih regija. Nekima od prijatelja koji su putovali sa mnom pričao sam o običajima koji su se zadržali u prehrani argentinskih Hrvata, a slični su onima u domovini. Primjerice, za Uskrs u Argentini jedemo janjetinu i sarmu, koja je u Hrvatskoj zimska hrana. Ali Uskrs u Argentini pada tijekom zime“, uspoređuje dvije strane oceana Federico Baño Albani, naglašavajući kako mu je sada na vrhu popisa želja odlazak u Liku i na Velebit.

„U Hrvatskoj sam dosad bio triput. Prvi put sam pohađao Croaticum 2014. Tada sam mjesec i pol dana bio dijelom jedne male klape. Došao sam raditi kao sezonac i na vjenčanje najboljeg prijatelja 2018, te sam tada pjevao u zadarskoj klapi Muraj i s njima nastupio na Omiškom festivalu. Tada sam mogao ostati samo tri mjeseca jer nisam imao domovnicu i morao sam se vratiti natrag u Argentinu. Treći posjet Hrvatskoj bio je kada smo otišli na turneju s klapom BA. Najviše mi iz Hrvatske nedostaje upravo druženje uz klapu. Prvi sam put iskusio taj osjećaj 2018. Izašao sam s prijateljem na piće u centar Zadra. Oko mene sav taj kamen, u zraku osjetiš more, kao u bajci… Krenuli smo s pjesmom u osam navečer i ostali do dva ujutro. To mi nedostaje. I ispijanje kave s prijateljima. Kao i osjećaj sigurnosti, o tome uvijek govorim ovdje u Argentini. Nema straha da će te netko napasti ili pokrasti u mraku. Ta podsvjesna sloboda i previše mi je tijekom boravka u Hrvatskoj ušla pod kožu. Nakon povratka u Argentinu morao sam se ubrzano vratiti u sigurnosnu svakodnevicu Buenos Airesa, u kojemu pojedine kvartove navečer valja izbjegavati“, upozorava Marko Frković.

Kada ga upitate za pjevačkog idola, bez imalo razmišljanja Frković će reći: „Vinko Coce jedan je od najboljih tenora ikad“. Kada su u pitanju omiljene klape, kaže, konkurencija je jaka – Trogir, Vinčace, Puntari, Bošket… On sam više je za repertoar koji sadrži izvorno pjevanje. „Klapski fenomen jača ovdje u Argentini, zato sve češće nastupamo i izvan naše zajednice. Imamo i žensku hrvatsku klapu u Buenos Airesu, ima devet članica. Klapa je ovdje postala hrvatski brend, poput Nikole Tesle, Vegete, Modrića… Želimo da Argentinci znaju da dolazi iz Hrvatske. I da se to bogatstvo očuva u našoj zajednici. Zato sada planiramo osnovati klapu i s još mlađima od nas“, najavljuje samo dio planova Frković, uz molbu: „Napišite, želimo da klapa ovdje bude prepoznatljiva kao što je to slučaj s crnačkim gospelom“.

Neizbježan je hrvatski
nogomet

„U Argentini za Hrvatsku znaju uglavnom zbog nogometa. Na trgovima Buenos Airesa možete vidjeti djecu koja nose dres s imenom Luke Modrića. Gotovo svi imaju nekog prijatelja Hrvata, hrvatske rođake ili su bili u Hrvatskoj. I u argentinskom javnom životu mnogo je ljudi hrvatskoga porijekla. Za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. ja sam bio mali, ali svi su tada u Argentini znali za Šukera i Prosinečkog. Naravno, danas Argentinci znaju za aktualnu generaciju Vatrenih. A Dražen Petrović za sve ljubitelje košarke bio je i ostao ime koje izaziva respekt. Oni koji se bave skulpturom znaju za Ivana Meštrovića, glumci za Gorana Višnjića… Hrvatska je pritom predivna zemlja, privlačna zbog turizma“, sumira Mateo Pulfer. „Kad god u Argentini kažem da sam porijeklom Hrvat, i moji prijatelji i njihovi poznanici često uzvrate komentarom da odlaze na ljetovanje na Hvar ili u Dubrovnik. Argentinci za Hrvatsku znaju uglavnom zbog turizma i Dalmacije. Uz nogomet, naravno“, s palcem u zraku svoj završni komentar daje Federico Baño Albani.

Sat i pol druženja uz mlade Argentince hrvatskog porijekla prošlo je začas. Potvrđuju da se kao generacija jako drže zajedno. Malo nas je, kažu, pa se moramo međusobno paziti. Većina ih ipak ne govori tečno hrvatski. Ali rijetko je viđena ta želja i ljubav prema svemu što diše i postoji gotovo 12 tisuća kilometara od njihova argentinskog doma. Iskazuju je kroz ples, pjesmu, svirku. A nije im uvijek lako doći do zapisa plesova, aranžmana, nošnji. Tim više zaslužuju dubok naklon i veliki pljesak nakon svakog nastupa u Hrvatskoj.